Između 2000. i 2022. godine, globalna produktivnost rada u građevinskoj industriji rasla je manje od 0,5% godišnje, značajno zaostajući za povećanjem produktivnosti u drugim oblastima ekonomije od 2% (72). Između ostalih razloga, stalna neefikasnost u metodologijama upravljanja projektima i nedostatak upotrebe digitalnih alata u planiranju i praćenju napretka ometaju napredovanje.
Tradicionalne metodologije upravljanja građevinskim projektima često previđaju složenu međuzavisnost između delatnosti. Od svake strane se očekuje da se fokusira isključivo na svoje specijalizovane zadatke i sledi ciljeve definisane ugovorom. Ovaj izolovani pristup dovodi do značajne fragmentacije i preusmeravanja interesa ne samo između delatnosti, već i između faza planiranja, izvršenja i radnih faza projekta.
Trenutni procesi planiranja odražavaju ovu fragmentaciju. Oni se sastoje od više nepovezanih aktivnosti, uključujući arhitektonsko projektovanje, građevinsko inženjerstvo i mehaničko planiranje i planiranje električnih instalacija. Ove aktivnosti mogu da se odvijaju uzastopno ili paralelno, iako su i dalje nepovezane i razmena podataka između njih je ograničena. Ovaj prekid u razmeni podataka produžava vremenske rokove projekta i često dovodi do neusaglašenosti u konstrukciji, kao što su montaža kanala za grejanje, ventilaciju i klimatizaciju, koji često nisu usklađeni sa vodovodnim ili drugim građevinskim sistemima. Ovakvi problemi se često identifikuju samo tokom faze izvršenja, što zahteva skupa prilagođavanja na licu mesta. Pored toga, puštanje u rad jedinica za automatizaciju zgrada se i dalje uglavnom obavlja ručno, zbog čega je proces podložan greškama i jedinice ne rade optimalno. Intervencije održavanja na zgradama starijim od 20 godina često dodatno smanjuju efikasnost.
Pored toga, zastareli metodi praćenja napretka i kontrole kvaliteta ometaju uvid u realnom vremenu, što predstavlja izazov za menadžere projekata da proaktivno identifikuju i rešavaju uska grla.
Ukratko, ovi izazovi često dovode do nedoslednosti i grešaka u izvršenju projekta, što dovodi do skupih dorada i kašnjenja. To naglašava hitnu potrebu za integrisanijim, digitalizovanijim pristupom planiranju i izvršenju projekta.